Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
oličenje — oličénje sr DEFINICIJA 1. <gl. im.>, v. oličiti 2. (čega) najpotpuniji izraz, utjelovljen oblik čega (snage, ljepote itd.); slika čega ETIMOLOGIJA vidi oličiti … Hrvatski jezični portal
čȍvjek — m 〈V čȍvječe, N mn ljȗdi; u nazivu biljke bijeli čovjek, mn bijêlī čòvjeci, G ljúdī, D L I mn ljúdima〉 1. {{001f}}antrop. najrazvijenije živo biće na Zemlji (Homo sapiens) 2. {{001f}}odrastao pripadnik bilo koje rase ili spola 3. {{001f}}potpuna … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
čovjek — čȍvjek m <V čȍvječe, N mn ljȗdi; u nazivu biljke bijeli čovjek, mn bijȇlī čòvjeci, G ljúdī, D L I mn ljúdima> DEFINICIJA 1. antrop. najrazvijenije živo biće na Zemlji (Homo sapiens) 2. odrastao pripadnik bilo koje rase ili spola 3. potpuna… … Hrvatski jezični portal
Lùcifer — m mit. 1. {{001f}}kršć. pali arkanđeo koji se pobunio protiv Boga i zbog toga bio bačen u pakao; često poistovjećivan sa Sotonom; »Svjetlonoša« 2. {{001f}}personifikacija zvijezde Danice 3. {{001f}}pren. zao čovjek, oličenje vraga ✧ {{001f}}lat … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
bídermajer — m pov. umj. stilsko razdoblje u srednjoeuropskoj umjetnosti prve pol. 19. st., primjenu našao u umjetničkom obrtu (pokućstvo, porculan itd.), oličenje jednostavnosti, ugodnosti i udobnog građanskog života ✧ {{001f}}njem … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
hàrmōnija — hàrmōnij|a ž 1. {{001f}}(Harmonija) mit. kći Aresa i Afrodite, zbog skladna braka s Kadmom oličenje sloge i reda 2. {{001f}}sklad dijelova i cjeline; skladnost, usklađenost 3. {{001f}}glazb. a. {{001f}}svako skladno zvučanje istovremenih tonova;… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
inkarnácija — (∅, koga, čega) ž 1. {{001f}}utjelovljenje, oličenje (čega); slika i prilika nekog svojstva, osobine, odlike [Samson je ∼ snage; ∼ ljepote] 2. {{001f}}kršć. a. {{001f}}čin kojim Sin Božji postaje čovjekom uzimajući ljudsko tijelo i ljudsku dušu b … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
lìsica — lìsic|a ž 1. {{001f}}zool. a. {{001f}}grabežljiva zvijer (Vulpes vulpes) iz porodice pasa, crvenkastosmeđe dlake i bujnoga repa (u basnama oličenje lukavosti) b. {{001f}}morski pas izdužena repa (Alopecias vulpes) 2. {{001f}}meton. prerađeno… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
mȁčka — mȁčk|a ž 〈D L i, G mn čākā/ ī〉 1. {{001f}}zool. domaća životinja (Felis catus), sisavac s pandžama, lovi miševe (oličenje spretnosti, umiljatosti i dvoličnosti) [sijamska ∼a; angorska ∼a] 2. {{001f}}〈mn〉 zool. a. {{001f}}porodica grabežljivih… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
oličívati — (koga, što, se) nesvrš. 〈prez. olìčujēm (se), pril. sad. olìčujūći (se), gl. im. ānje〉 1. {{001f}}razg. činiti da bude oličenje (koga ili čega), {{c=1}}usp. {{ref}}oličiti (1){{/ref}} 2. {{001f}}rij., {{c=1}}v. {{ref}}oličiti (2){{/ref}} … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
