okíjati

okíjati svrš. 〈prez. òkījām, pril. pr. -āvši, prid. rad. okìjao〉 {{c=0}}1. {{001f}}{{/c}}(sa zamjenom h {{tag1=2}}→{{/tag1}} j) {{c=0}}»okihati«, početi kihati {{/c}}[obuci nešto po toj hladnoći, sad ćeš ∼] {{c=0}}2. {{001f}}osjetiti kao ispaštanje, naći se u situaciji kad čovjeku nešto prisjedne, kad mu iziđe na nos, podnijeti naknadnu i neočekivanu žrtvu za ono što se mislilo da će proći lagodno {{/c}}[lijepo je graditi kuću, ali okijat ćemo mi to]