- okrivljènīk
- okrivljènīk m {{c=0}}({{/c}}okrivljènica ž{{c=0}}){{/c}} 〈G okrivljeníka, V ȍkrivljenīče, N mn okrivljeníci〉 {{c=0}}onaj koji je okrivljen{{/c}}
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
okrivljènīk
Look at other dictionaries:
okrivljenik — okrivljènīk m <G okrivljeníka, V ȍkrivljenīče, N mn okrivljeníci> DEFINICIJA onaj koji je okrivljen ETIMOLOGIJA vidi okriviti … Hrvatski jezični portal
okrivljènīčki — pril. kao okrivljenik, na način okrivljenika … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
reus — rèus m DEFINICIJA pravn. stranka protiv koje je pokrenut postupak pred sudom; tuženi, optuženik, okrivljenik ETIMOLOGIJA lat … Hrvatski jezični portal
okrivljenički — okrivljènīčki pril. DEFINICIJA kao okrivljenik, na način okrivljenika ETIMOLOGIJA vidi okriviti … Hrvatski jezični portal
okrivljenica — okrivljènica ž DEFINICIJA v. okrivljenik ETIMOLOGIJA vidi okriviti … Hrvatski jezični portal
inkulpat — inkùlpāt m <G inkulpáta> DEFINICIJA onaj protiv koga je podignuta optužnica; okrivljenik, optuženik ETIMOLOGIJA vidi inkulpacija … Hrvatski jezični portal
