Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
ogriješiti — ogrijéšiti se svrš. <prez. ògrijēšīm se, pril. pr. īvši se, prid. rad. ogrijéšio se> DEFINICIJA 1. (Ø) počiniti grijeh 2. (o koga, o što) učiniti kome krivo, nepravdu, nažao FRAZEOLOGIJA ogriješiti se o zakon prekršiti zakon ETIMOLOGIJA o… … Hrvatski jezični portal
ogrešivati — ogrešívati se nesvrš. <prez. ogrèšujēm se, pril. sad. ogrèšujūći se, gl. im. ānje> DEFINICIJA v. ogriješiti ETIMOLOGIJA vidi ogriješiti … Hrvatski jezični portal
ogrešívati se — nesvrš. 〈prez. ogrèšujēm se, pril. sad. ogrèšujūći se, gl. im. ānje〉, {{c=1}}v. {{ref}}ogriješiti se{{/ref}} … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
prekŕšiti — (što) svrš. 〈prez. prèkr̄šīm, pril. pr. īvši, prid. trp. prèkr̄šen〉 narušiti, ogriješiti se o što [∼ dogovor; ∼ primirje; ∼ pravilo; ∼ obećanje; ∼ riječ] … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
zákon — m 1. {{001f}}term. a. {{001f}}zbirka osnovnih propisa državne vlasti kojima se nešto određuje, uređuje, dopušta ili zabranjuje [doći u sukob sa ∼om ogriješiti se o zakonski propis; nužda ∼ mijenja neophodno je, mora se; staviti izvan ∼a lišiti… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
ogrešenje — ogrešénje (ogrjéšenje) sr DEFINICIJA čin kojim se tko ogriješio (o neka pravila ili propise i sl.) ETIMOLOGIJA vidi ogriješiti … Hrvatski jezični portal
prekršiti — prekŕšiti (što) svrš. <prez. prèkr̄šīm, pril. pr. īvši, prid. trp. prèkr̄šen> DEFINICIJA narušiti, ogriješiti se o što [prekršiti dogovor; prekršiti primirje; prekršiti pravilo; prekršiti obećanje; prekršiti riječ] ETIMOLOGIJA pre 1 + v.… … Hrvatski jezični portal
zakon — zákon m DEFINICIJA 1. term. a. zbirka osnovnih propisa državne vlasti kojima se nešto određuje, uređuje, dopušta ili zabranjuje [doći u sukob sa zakonom ogriješiti se o zakonski propis; nužda zakon mijenja neophodno je, mora se; staviti izvan… … Hrvatski jezični portal
