ofìcīr

ofìcīr m 〈G oficíra〉 vojn. pov. {{c=0}}nositelj jednog od viših činova u vojsci u rangu od potporučnika do generala {{/c}}[jugo-∼], {{c=1}}usp. {{ref}}časnik (3){{/ref}}

{{/c}}{{c=0}}⃞ {{001f}}{{/c}}pitali me ∼i {{c=0}}(ob. u šali) citat varoške pjesmice »Sjedila sam kraj prozora šila sam/Pitali me oficiri čija sam« koji se javlja u kontekstima i situacijama kad se želi podsjetiti na neko svojstvo ili obilježje vezano uz oficire {{/c}}[nije ti to ni loše šivano, samo su ti ramena brate pitali me ∼i (ramena su previše široka – bez obzira na stvarno stanje, u jeziku živi slika uniforme s epoletama raznih vojski)]

✧ {{001f}}njem., fr. ← lat.