odvòjiti

odvòjiti (koga, što, se) svrš. 〈prez. òdvojīm (se), pril. pr. -īvši (se), imp. odvòji (se), prid. trp. òdvojen〉 {{c=0}}1. {{001f}}{{/c}}(koga, što od čega) {{c=0}}a. {{001f}}odijeliti, rastaviti dio od cjeline b. {{001f}}izdvojiti ono što je bilo s čim drugim izmiješano; podijeliti c. {{001f}}odrediti za posebnu namjenu, staviti na stranu {{/c}}[∼ novac za kupnju cipela] {{c=0}}2. {{001f}}{{/c}}(se) {{c=0}}a. {{001f}}otići od koga {{/c}}[∼ se od roditelja] {{c=0}}b. {{001f}}odijeliti se od čega {{/c}}[put se odvaja od ceste], {{c=1}}usp. {{ref}}odvojak{{/ref}}

{{/c}}{{c=0}}∆ {{001f}}{{/c}}odvojeni život admin. {{c=0}}1. {{001f}}a. {{001f}}duže razdoblje odsutnosti jednog od supružnika zbog potreba službe ili terenskog rada u drugom mjestu b. {{001f}}{{/c}}meton. {{c=0}}iznos u novcu koji se prema propisima isplaćuje kao dodatak plaći{{/c}}