Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
odrješenje — odrješénje sr DEFINICIJA 1. <gl. im.>, v. odriješiti 2. rel. čin oproštenja grijeha koje svećenik udjeljuje pokorniku; razrješenje [dobiti odrješenje; dati odrješenje] ETIMOLOGIJA vidi odriješiti … Hrvatski jezični portal
ispòvjediti — (koga, se) svrš. 〈prez. īm (se), pril. pr. īvši (se), prid. trp. ispòvjeđen〉 1. {{001f}}(koga) rel. čuti ispovijed i dati odrješenje od grijeha 2. {{001f}}(što) iznijeti komu ono što je onaj koji govori držao kao svoju tajnu 3. {{001f}}(se) a.… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
odrijéšiti — svrš. 〈prez. òdrījēšīm, pril. pr. īvši, prid. trp. òdrījēšēn, gl. im. odrješénje〉 1. {{001f}}odvezati, razvezati [∼ kesu; ∼ uže] 2. {{001f}}dati oprost; osloboditi, izbaviti [∼ od grijeha; ∼ krivnje] … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
mokša — mȍkša ž DEFINICIJA rel. u hinduizmu i džinizmu, odrješenje, spasenje, konačno izbavljenje iz kruga rađanja i smrti prijelazom u druge oblike života i postojanja ETIMOLOGIJA skr … Hrvatski jezični portal
odriješiti — odrijéšiti svrš. <prez. òdrijēšīm, pril. pr. īvši, prid. trp. òdrijēšen, gl. im. odrješénje> DEFINICIJA 1. osloboditi, rastaviti od veza, čvora i sl. [odriješiti kesu dati novac (ob. veliki iznos i velikodušno)]; odvezati 2. rel. osloboditi … Hrvatski jezični portal
apsolucija — apsolúcija ž DEFINICIJA 1. teol. oslobađanje od krivnje kao posljedice grijeha; odrješenje 2. pravn. oslobođenje ETIMOLOGIJA lat. absolutio ≃ absolvens: razriješen ← absolvere: osloboditi se čega, razriješiti … Hrvatski jezični portal
ispovjediti — ispòvjediti (se) svrš. <prez. īm (se), pril. pr. īvši (se), prid. trp. ispòvjeđen> DEFINICIJA 1. (koga) rel. čuti ispovijed i dati odrješenje od grijeha 2. (što) iznijeti komu ono što je onaj koji govori držao kao svoju tajnu 3. (se) a.… … Hrvatski jezični portal
