Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
odnaroditi — odnároditi (koga, što, se) svrš. <prez. īm (se), pril. pr. īvši (se), prid. trp. odnárođen> DEFINICIJA 1. otuđiti koga od njegova naroda 2. otuđiti narod od sebe 3. (se) otuđiti se od naroda ETIMOLOGIJA od (ot ) + v. narod … Hrvatski jezični portal
odnarodíti — ím dov., odnaródil (ȋ í) knjiž., redko narodnostno odtujiti: odnaroditi izseljence … Slovar slovenskega knjižnega jezika
odnarođivati — odnarođívati (koga, što, se) nesvrš. <prez. odnaròđujēm (se), pril. sad. odnaròđujūći (se), gl. im. ānje> DEFINICIJA v. odnaroditi ETIMOLOGIJA vidi odnaroditi … Hrvatski jezični portal
odnarođívati — (koga, što, se) nesvrš. 〈prez. odnaròđujēm (se), pril. sad. odnaròđujūći (se), gl. im. ānje〉, {{c=1}}v. {{ref}}odnaroditi{{/ref}} … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
odnarodivost — odnaròdivōst ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA osobina onoga koji se odnarodio ETIMOLOGIJA vidi odnaroditi … Hrvatski jezični portal
