obećati — obèćati (komu što, se) svrš. <prez. ām (se), pril. pr. āvši (se), prid. trp. ȍbećān, gl. im. obećánje> DEFINICIJA 1. najavom, riječima pružiti komu nadu ili uvjerenje da će se što dogoditi, da će se što ispuniti, da će tko što dobiti 2.… … Hrvatski jezični portal
obéčati — am, in obéčati in obečáti am dov. (ẹ̄ ẹ̑; ẹ á ẹ) star. obljubiti: obečal je, da pride še danes … Slovar slovenskega knjižnega jezika
obećanje — obećánje sr DEFINICIJA 1. <gl. im.>, v. obećati 2. pružanje nade komu, uvjeravanje koga da će se što dogoditi, ispuniti [dati obećanje] FRAZEOLOGIJA obećanje ludom radovanje ne treba vjerovati obećanjima ETIMOLOGIJA vidi obećati … Hrvatski jezični portal
obećavati — obećávati nesvrš. <prez. obèćāvām, pril. sad. ajūći, gl. im. ānje> DEFINICIJA 1. (komu, što), v. obećati 2. (Ø) najavljivati svoje mogućnosti, ostavljati dojam onoga koji mnogo može, pružati nadu 3. najavljivati (u smislu prijetnje,… … Hrvatski jezični portal
obećánje — sr 1. {{001f}}〈gl. im.〉, {{c=1}}v. {{ref}}obećati{{/ref}} 2. {{001f}}pružanje nade komu, uvjeravanje koga da će se što dogoditi, ispuniti [dati ∼] ⃞ {{001f}}∼ ludom radovanje ne treba vjerovati obećanjima … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
obećávati — obećáva|ti nesvrš. 〈prez. obèćāvām, pril. sad. ajūći, gl. im. ānje〉 1. {{001f}}(komu, što), {{c=1}}v. {{ref}}obećati{{/ref}} 2. {{001f}}(∅) najavljivati svoje mogućnosti, ostavljati dojam onoga koji mnogo može, pružati nadu 3.… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
rȅći — (što) svrš. 〈prez. rȅčēm/rȅknēm, pril. pr. rèkāvši, imp. rèci, aor. rèkoh (2. i 3. l. jd rȅče), pril. sad. rȅkūći, prid. rad. rȅkao, prid. trp. rèčen〉 1. {{001f}}govorom ili riječju izložiti, izraziti se riječima, usmeno ili pismeno;… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
zàdati — (što) svrš. 〈prez. ām, pril. pr. āvši, prid. trp. zȁdān/zȁdāt〉 1. {{001f}}dati, odrediti gradivo za učenje i sl. 2. {{001f}}dati, odrediti da se što izvrši (zadatak u školi) ⃞ {{001f}}∼ riječ čvrsto obećati, obvezati se na što; ∼ bol nanijeti… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
zàreći — (što, se) svrš. 〈prez. zarèčēm/zàreknēm (se), pril. pr. zàrekāvši (se), prid. rad. zàrekao (se)〉 1. {{001f}}(što) zakazati, utvrditi vrijeme za što 2. {{001f}}(se) a. {{001f}}čvrsto sebi obećati da će se što činiti ili ne činiti; zavjetovati se b … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
zàvjeriti se — svrš. 〈prez. īm se, pril. pr. īvši se, prid. rad. zàvjerio se〉 1. {{001f}}(∅, s kim), {{c=1}}v. {{ref}}urotiti se{{/ref}} 2. {{001f}}(komu) etnol. dati vjeru, dati riječ, obećati se … Veliki rječnik hrvatskoga jezika