- obrúbiti
- obrúbiti (što) svrš. 〈prez. òbrūbīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. òbrūbljen〉 {{c=0}}zašiti obrub, porubiti, opšiti{{/c}}
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
obrúbiti
Look at other dictionaries:
obrubiti — obrúbiti (što) svrš. <prez. òbrūbīm, pril. pr. īvši, prid. trp. òbrūbljen> DEFINICIJA zašiti obrub, porubiti, opšiti ETIMOLOGIJA vidi obrub … Hrvatski jezični portal
obrubljívati — (što) nesvrš. 〈prez. obrùbljujēm, pril. sad. obrùbljujūći, gl. im. ānje〉, {{c=1}}v. {{ref}}obrubiti{{/ref}} … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
optòčiti — (što) svrš. 〈prez. òptočīm, pril. pr. īvši, prid. trp. òptočen〉 1. {{001f}}obrubiti 2. {{001f}}ekspr. ukrasiti (odjeću, knjigu) srebrom, zlatom, dragim kamenjem i sl … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
zarúbiti — (što) svrš. 〈prez. zàrūbīm, pril. pr. īvši, prid. trp. zàrūbljen〉 1. {{001f}}porubiti, obrubiti 2. {{001f}}čemu šiljatom odsjeći vrh, učiniti zarubljenim, odrubiti vrh … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
òivičiti — (što) svrš. 〈prez. īm, pril. pr. īvši, prid. trp. òivičen〉 reg. (+ srp.) obrubiti … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
òpšiti — (što) svrš. 〈prez. ȍpšijēm, pril. pr. īvši, imp. òpšīj, prid. trp. opšìven〉 izvesti šav, zašiti rub platna ili tkanine; obrubiti … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
lizirati — lizírati (što) dv. <prez. lízīrām, pril. sad. ajūći, pril. pr. āvši, gl. im. ānje> DEFINICIJA reg. zast. opšiti/opšivati trakom; obrubiti ETIMOLOGIJA fr. lisérer … Hrvatski jezični portal
opšiti — òpšiti (što) svrš. <prez. ȍpšijēm, pril. pr. īvši, imp. òpšīj, prid. trp. opšìven> DEFINICIJA izvesti šav, zašiti rub platna ili tkanine; obrubiti ONOMASTIKA pr. (nadimačka): Obšìvāč (120, Metković, J Dalmacija), Opšìvāč (Metković, Donji… … Hrvatski jezični portal
optočiti — optòčiti (što) svrš. <prez. òptočīm, pril. pr. īvši, prid. trp. òptočen> DEFINICIJA 1. obrubiti 2. ekspr. ukrasiti (odjeću, knjigu) srebrom, zlatom, dragim kamenjem i sl. ETIMOLOGIJA o (p) + v. točiti … Hrvatski jezični portal
oivičiti — òivičiti (što) svrš. <prez. īm, pril. pr. īvši, prid. trp. òivičen> DEFINICIJA reg. [i] (+ srp.)[/i] obrubiti ETIMOLOGIJA o (b) + v. ivica … Hrvatski jezični portal
