Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
obligacija — obligácija ž DEFINICIJA 1. a. čin čijeg vezivanja moralnim, društvenim ili pravnim obvezama b. obvezujuća snaga zakona, ugovora, obećanja ili osjećaja dužnosti 2. ekon. vrijednosni papir obično s fiksnim iznosom; obveznica, priznanica, zadužnica… … Hrvatski jezični portal
obligacija — obligãcija dkt. Obligãcijų turėtojas, saviniñkas … Bendrinės lietuvių kalbos žodyno antraštynas
obligacija — obligãcija sf. (1) TrpŽ 1. (sov.) buvusioje Tarybų Sąjungoje – valstybinės išlošiamosios paskolos bilietas: Antanas išlošė obligãcijos penkis šimtus rublių Rs. 2. vertybinis popierius, duodantis iš anksto nustatytą pelną procentų pavidalu … Dictionary of the Lithuanian Language
obligácija — e ž (á) 1. jur. pravno razmerje, na podlagi katerega je ena stranka upravičena zahtevati od druge določeno dajatev, storitev; obveznost, obveza: nastanek obligacije // knjiž., redko obveznost, dolžnost: ni prišel, ker ima druge obligacije 2. fin … Slovar slovenskega knjižnega jezika
Lietuvos Respublikos Vyriausybės obligacija — statusas Aprobuotas sritis vertybinių popierių apyvarta apibrėžtis Lietuvos Respublikos Vyriausybės vertybinis popierius, kurio nominalioji galiojimo trukmė viršija vienus metus. atitikmenys: angl. Lithuanian Government bond šaltinis Lietuvos… … Lithuanian dictionary (lietuvių žodynas)
òbveznica — ž 1. {{001f}}{{c=1}}v. {{ref}}obveznik{{/ref}} 2. {{001f}}ekon. vrijednosni papir koji je dokument o uplati udjela u nekom kapitalu; obligacija … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
obveznica — òbveznica ž DEFINICIJA 1. v. obveznik 2. ekon. vrijednosni papir koji je dokument o uplati udjela u nekom kapitalu; obligacija ETIMOLOGIJA vidi obvezati … Hrvatski jezični portal
obligacijski — obligácījskī prid. DEFINICIJA koji se odnosi na obligacije; obligacioni SINTAGMA obligacijsko (obvezno) pravo pravn. dio građanskog prava; bavi se obligacijskim (obveznim) odnosima ETIMOLOGIJA vidi obligacija … Hrvatski jezični portal
obligacioni — ȍbligacionī prid. DEFINICIJA v. obligacijski ETIMOLOGIJA vidi obligacija … Hrvatski jezični portal
obligatan — ȍbligātan prid. <odr. tnī> DEFINICIJA 1. pravn. koji je pravno ili moralno obvezujući, koji je zadan obligacijom 2. koji je neizostavan; obavezan, obligatoran, obvezatan ETIMOLOGIJA vidi obligacija … Hrvatski jezični portal
