- o
- o1, O {{c=0}}1. {{001f}}{{/c}}〈m〉 {{c=0}}glas o {{/c}}[ovaj o] {{c=0}}2. {{001f}}a. {{001f}}{{/c}}〈sr〉 {{c=0}}slovo o {{/c}}[malo o, veliko O] {{c=0}}b. {{001f}}izvan konteksta {{/c}}[ovo o, 〈mn〉 ova o]————————o2 prij. {{c=0}}1. {{001f}}{{/c}}(s A ili L) {{c=0}}upućuje na mjesto ili radnju koji su vezani a. {{001f}}za površinu, vanjsku stranu čega {{/c}}[loncem o kamen ili kamenom o lonac, teško loncu, posl.] {{c=0}}b. {{001f}}za nešto što visi {{/c}}[visi o klinu; objesiti o klin]{{c=0}};{{/c}} pren.{{c=0}} ovisi {{/c}}[ovisi o majci] {{c=0}}2. {{001f}}a. {{001f}}odnosi se na predmet govora, misli, brige, bavljenja, troška {{/c}}[pjevati o ljubavi; ne živi se samo o kruhu, bibl. ne živi se samo od kruha{{c=0}};{{/c}} reći ću o svom trošku spreman sam stradati za svoje riječi] {{c=0}}b. {{001f}}vrijeme oko, prilikom, prigodom {{/c}}[o Novoj godini]
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.