nòvac

nòv|ac m 〈G nóvca, N mn nôvci, G nȍvācā〉 {{c=0}}1. {{001f}}sredstvo plaćanja u kovanim ili papirnatim komadima u raznim vrijednostima (apoenima) {{/c}}[bez ∼ca/∼aca; puno ∼ca/∼aca; za male ∼ce/∼ce; trka za ∼cem; biti pri ∼cu]{{c=0}};{{/c}} {{c=0}}lova 2. {{001f}}a. {{001f}}pojedini komad kovanog novca; novčić, para b. {{001f}}neki iznos u novcu 3. {{001f}}{{/c}}meton. {{c=0}}bogatstvo, posjedovanje novca

∆ {{001f}}{{/c}}krupan ∼ac {{c=0}}1. {{001f}}novac u velikim apoenima u papiru (npr. novčanica od 1000 jedinica i sl.) 2. {{001f}}velika svota, mnogo novca, znatan iznos; {{/c}}prljavi ∼ac {{c=0}}1. {{001f}}novac stečen sumnjivim ili kriminalnim poslovima 2. {{001f}}novac sumnjiva podrijetla koji je opran, legaliziran; {{/c}}sitan ∼ac {{c=0}}sitniš (kovani ili u malim vrijednostima u papiru)

⃞ {{001f}}{{/c}}biti pri ∼cu {{c=0}}imati novca (u nekoj prilici); {{/c}}ležati na ∼cu (parama) {{c=0}}imati mnogo novca{{/c}}