néću

néću 〈nêćēš, nêćē, nêćēmo, nêćēte, néćē〉 {{c=0}}niječni oblik prezenta glagola htjeti, {{001f}}{{/c}}{{c=1}}v.

{{/c}}{{c=0}}⃞ {{001f}}{{/c}}kako (gdje) ∼ (nećeš, neće itd.) {{c=0}}(u dijaloškoj situaciji na riječi sugovornika ili u situaciji kad je jasno da se mora prihvatiti ono što je dobro ili neizbježno) {{/c}}[Pitala ih je hoće li malo ugasiti žeđ. Gdje ∼]{{c=0}}; {{/c}}neće me (te itd.) žarg. {{c=0}}ne ide mi od ruke (to), ne voli me to, nije mi sklono {{/c}}[neće me karta ne ide mi karta od ruke, nemam sreće u igrama na karte{{c=0}};{{/c}} neće me para (novac) nemam sreće da zaradim, kad se radi o lakoj zaradi onda nemam sreće ne ide mi od ruke]{{c=0}};{{/c}} {{c=0}}izbjegava me; {{/c}}nećeš + genitiv reg. žarg. {{c=0}}u dijaloškoj situaciji u zn. da se negira ili ne priznaje pripisana vrijednost komu ili čemu, u značenju da to nije ili da je loš {{/c}}[A: Pitaj njega B: Nećeš pametnog čovjeka; nećeš pjesme loša, bezvrijedna, nikakva pjesma{{c=0}};{{/c}} nećeš hotela loš, neugodan i sl. hotel]{{c=0}}; {{/c}}neće mi se {{c=0}}ne da mi se, nemam volje, nisam raspoložen za to, nisam motiviran{{/c}}