- nádglednīk
- nádglednīk m {{c=0}}({{/c}}nàdglednica ž{{c=0}}){{/c}} 〈N mn -īci〉 {{c=0}}onaj koji po dužnosti nadgleda što, npr. izvršenje radova (ob. fizičkih), kakvog rutinskog posla ili stanje strojeva{{/c}}
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
nádglednīk
Look at other dictionaries:
nadglednik — nádglednīk m <N mn īci> DEFINICIJA onaj koji po dužnosti nadgleda što, npr. izvršenje radova (ob. fizičkih), kakvog rutinskog posla ili stanje strojeva ETIMOLOGIJA vidi nadgledati … Hrvatski jezični portal
nadglédnik — a m (ẹ̑) zastar. nadzornik: postal je nadglednik / pristaniški nadglednik … Slovar slovenskega knjižnega jezika
respicijent — respicìjent (recepijȅnt) m <G mn nātā> DEFINICIJA 1. onaj koji po dužnosti nadgleda što i brine se o čemu; nadglednik, izvjestitelj 2. pov. admin. nadglednik poslovanja financijskoga odjela ETIMOLOGIJA vidi respekt … Hrvatski jezični portal
cȅnzor — m 1. {{001f}}a. {{001f}}onaj koji na temelju zakonskih i drugih propisa obavlja cenzuru kao zvanje i posao b. {{001f}}pren. onaj koji sebi prisvaja pravo cenzuriranja, ob. politički ili poslovni, koji svojim podređenim određuje što smiju ili što… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
nádglednički — pril. kao nadglednik, na način nadglednika … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
preglèdatelj — m (pregledatèljica ž rij. neob.) onaj koji što pregleda; pregledač, nadglednik … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
rèvīzor — (revîzor) m nadglednik, kontrolor, inspektor (ob. koji pregledava službene knjige) … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
sȕpervīzor — (supervîzor) m onaj koji nadgleda rad drugih; nadglednik, nadzornik, kontrolor … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
ìnspektor — m (ìnspektorica ž) službena osoba koja nadzire izvršenje propisanih pravila; nadzornik, nadziratelj, nadglednik … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
špȃn — m 〈N mn i/špánovi〉 pov. upravitelj, nadglednik vlastelinstva, {{c=1}}usp. {{ref}}župan{{/ref}} ✧ {{001f}}mađ … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
