nazalni — nàzālnī prid. DEFINICIJA 1. koji se odnosi na nos [nazalne šupljine]; nosni 2. koji se izgovara kroz nos [nazalni glas; nazalni suglasnik]; nosni ETIMOLOGIJA srlat. nasalis ≃ nasus: nos … Hrvatski jezični portal
nazálen — lna o prid. (ȃ) lingv. nosen: nazalni glas; nazalni vokali … Slovar slovenskega knjižnega jezika
nazirati — nazírati (Ø) nesvrš. <prez. nàzīrām, pril. sad. ajūći, gl. im. ānje> DEFINICIJA zast. govoriti »kroz nos«, govoriti nazalno, imati nazalnu artikulaciju ETIMOLOGIJA vidi nazalni … Hrvatski jezični portal
nazal — nàzāl m <G nazála> DEFINICIJA fon. glas koji se artikulira tako da zračna struja prolazi kroz nos; nosnik ETIMOLOGIJA vidi nazalni … Hrvatski jezični portal
nazalnost — nazálnōst ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA nazalan ili nosni način izgovora; hunjkanje; govorni nedostatak (nastaje puštanjem glasova kroz nos zbog slabosti mekog nepca koje prilikom izgovora ne zatvara posve nosnu šupljinu); nosnost… … Hrvatski jezični portal
nj — nj1, Nj <indekl.> DEFINICIJA lingv. 1. (m) fon. nepčani (palatalni), nosni (nazalni), poluotvorni (sonantni) glas [ovaj nj] 2. (sr) dvadeseto slovo hrvatske latinice kojim se piše taj glas [malo nj; veliko Nj] 3. (sr) izvan konteksta [ovo… … Hrvatski jezični portal
pernazalno — pernàzālno pril. DEFINICIJA kroz nos, pomoću nosa ETIMOLOGIJA per + v. nazalni … Hrvatski jezični portal
denazalizacija — denazalizácija ž DEFINICIJA fon. gubljenje nosnog izgovora kod nekih samoglasnika ETIMOLOGIJA de + v. nazalni … Hrvatski jezični portal