- nàkačiti
- nàkačiti (što) svrš. 〈prez. -īm, pril. pr. -īvši, prid. trp. nàkačen〉, {{c=1}}v. {{ref}}okačiti{{/ref}}{{/c}}
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
nakačiti — nàkačiti (što) svrš. <prez. īm, pril. pr. īvši, prid. trp. nàkačen> DEFINICIJA v. okačiti ETIMOLOGIJA na + v. kačiti … Hrvatski jezični portal
nakáčiti — im dov. (á ȃ) 1. ekspr. razjeziti, razdražiti: kdo te je tako nakačil / nakačiti koga proti komu nahujskati, naščuvati 2. nar. zelo nabrusiti, naostriti: nakačiti britev … Slovar slovenskega knjižnega jezika
nakačivati — nakačívati (što) nesvrš. <prez. nakàčujēm, pril. sad. nakàčujūći, gl. im. ānje> DEFINICIJA v. nakačiti ETIMOLOGIJA vidi nakačiti … Hrvatski jezični portal
nakačívati — (što) nesvrš. 〈prez. nakàčujēm, pril. sad. nakàčujūći, gl. im. ānje〉, {{c=1}}v. {{ref}}nakačiti{{/ref}} … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
okačiti — òkačiti (što) svrš. <prez. īm, pril. pr. īvši, prid. trp. òkačen> DEFINICIJA razg. objesiti što tako da visi u jednoj točki na kuki, vješalici i sl.; okvačiti, nakačiti FRAZEOLOGIJA okačiti se kome (o vrat) nametnuti se kome kao neželjena… … Hrvatski jezični portal