- nȅpouzdān
- nȅpouzdān prid. 〈odr. -ī〉 {{c=0}}koji nije pouzdan; nesiguran {{/c}}[∼ podatak], opr. pouzdan
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
nȅpouzdān
Look at other dictionaries:
pouzdan — pòuzdān prid. <odr. ī> DEFINICIJA 1. u koga se može pouzdati, koji zaslužuje povjerenje, koji se ne kvari [pouzdan aparat]; siguran 2. koji ne izaziva sumnje [pouzdan čovjek; pouzdan službenik]; siguran, provjeren ETIMOLOGIJA po + v. uzda … Hrvatski jezični portal
pòuzdān — prid. 〈odr. ī〉 1. {{001f}}u koga se može pouzdati, koji zaslužuje povjerenje, koji se ne kvari [∼ aparat]; siguran, stanovit 2. {{001f}}koji ne izaziva sumnje [∼ čovjek; ∼ službenik]; siguran, provjeren … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
nepouzdan — nȅpouzdān prid. <odr. ī> DEFINICIJA koji nije pouzdan [nepouzdan podatak]; nesiguran, opr. pouzdan ETIMOLOGIJA ne + v. pouzdan … Hrvatski jezični portal
pouzdati — poùzdati se (u koga, u što) svrš. <prez. poùzdām se, pril. pr. āvši se, prid. trp. pòuzdān> DEFINICIJA imati povjerenja u koga, u što; uzdati se ETIMOLOGIJA vidi pouzdan … Hrvatski jezični portal
pouzdanik — pouzdànīk m <G pouzdaníka, V pȍuzdanīče, N mn pouzdaníci> DEFINICIJA 1. pouzdan čovjek, onaj kome se povjerava (posao, tajna i sl.) 2. službena osoba kojoj je privremeno povjerena kakva dužnost; povjerenik ETIMOLOGIJA vidi pouzdan … Hrvatski jezični portal
pouzdano — pòuzdāno pril. DEFINICIJA na pouzdan način, s pouzdanjem; sigurno [isporučujemo robu brzo i pouzdano; pouzdano znam vrlo sigurno, provjereno, nedvojbeno znam, nema mjesta sumnji; neosporno] ETIMOLOGIJA vidi pouzdan … Hrvatski jezični portal
pouzdanost — pòuzdānōst ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA osobina onoga koji je pouzdan i svojstvo onoga što je pouzdano ETIMOLOGIJA vidi pouzdan … Hrvatski jezični portal
jàmačan — prid. 〈odr. čnī〉 koji sadržava jamstvo; pouzdan, siguran … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
jȃk — prid. 〈odr. ī, komp. jȁčī〉, opr. slab 1. {{001f}}a. {{001f}}koji se ističe velikom fizičkom snagom, čvrstinom, otpornošću [∼ čovjek; ∼i zidovi] b. {{001f}}gojazan, debeo 2. {{001f}}snažan, moćan, pouzdan, otporan [∼ stručnjak; ∼a kiša; ∼a… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
nedvòjben — prid. 〈odr. ī〉 o kojem ne treba dvojiti, koji ne ostavlja mjesta dvojbi [∼a činjenica]; nesumnjiv, siguran, neprijeporan, pouzdan, opr. dvojben … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
