- nȅhumānōst
- nȅhumānōst ž 〈G -osti, I -osti/-ošću〉 {{c=0}}nečovječnost, nemilosrdnost{{/c}}
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
nȅhumānōst
Look at other dictionaries:
humanost — hȕmānōst ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA osobina onoga koji je human, ukupnost dobrih odlika koje izlaze iz humaniziranja, ljubav prema bližnjem; čovječnost, čovjekoljublje ETIMOLOGIJA vidi human … Hrvatski jezični portal
humánost — i ž (ȃ) lastnost človeka, ki kaže v odnosu do okolja pozitivne moralne lastnosti, človečnost: znan je po svoji resnični humanosti / ravnati s kom v duhu humanosti; načelo humanosti / humanost vzgojnih postopkov … Slovar slovenskega knjižnega jezika
ljȕdskōst — ž osobina onoga koji je čovječan; plemenitost, čovječnost, duševnost, humanost … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
čovjekoljùbivōst — ž osobina onoga koji je čovjekoljubiv, humanost; čovjekoljublje … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
ljudskost — ljȕdskōst ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA osobina onoga koji je čovječan; čovječnost, duševnost, humanost, plemenitost ETIMOLOGIJA vidi ljudi … Hrvatski jezični portal
čovjekoljubivost — čovjekoljùbivōst ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA osobina onoga koji je čovjekoljubiv; humanost, čovjekoljublje ETIMOLOGIJA vidi čovjekoljubiv … Hrvatski jezični portal
humanitet — humanìtēt m <G humanitéta> DEFINICIJA 1. antrop. ljudi kao cjelina; ljudska vrsta 2. stanje, osobine ili činjenice koje čovjeka čine čovjekom (za razliku od životinja), opr. bestijalnost 3. osobina onoga koji izražava ljudske osobine ili… … Hrvatski jezični portal
antihumani — antihùmānī prid. DEFINICIJA 1. koji je protivan čovjeku i njegovim odlikama, obratno od onoga kakav je čovjek kao moralno i etičko biće; neljudski [antihumana priroda zločinca], opr. human 2. koji je protiv ljudi i protiv čovjeka kao ljudskog… … Hrvatski jezični portal
humanitéta — e ž (ẹ̑) 1. knjiž. humanost, humanizem: ideal humanitete, svetovnega miru in spoštovanja človeka 2. do 1848 zadnja dva razreda šestletne gimnazije: profesor humanitete v Celovcu … Slovar slovenskega knjižnega jezika
hválen — lna o prid. (ā) 1. ki izraža hvalo, priznanje: v hvalnem govoru je omenil tudi njegovo humanost; hvalna molitev, pesem 2. star. vreden hvale, priznanja: hvalna prizadevnost dijakov; hvalno dejanje rešitelja hválno prisl., v povedni rabi izraža… … Slovar slovenskega knjižnega jezika
