- neùpūćen
- neùpūćen prid. 〈odr. -ī〉 {{c=0}}1. {{001f}}koji nije upućen 2. {{001f}}koji nema potrebno znanje o čemu 3. {{001f}}koji nije obaviješten o čemu{{/c}}
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
neùpūćen
Look at other dictionaries:
neupućen — neùpūćen prid. <odr. ī> DEFINICIJA 1. koji nije upućen 2. koji nema potrebno znanje o čemu 3. koji nije obaviješten o čemu ETIMOLOGIJA ne + v. uputa, upućen … Hrvatski jezični portal
neupućeno — neùpūćeno pril. DEFINICIJA na neupućen način [neupućeno raspravljati] ETIMOLOGIJA vidi neupućen … Hrvatski jezični portal
blȃg — prid. 〈odr. ī, komp. blȁžī〉 1. {{001f}}koji je dobre naravi [∼ čovjek; ∼e naravi; ∼ pogled; ∼ izraz lica; ∼e ruke izdašan, darežljiv; ∼i Bože, uzv. izražava a. čuđenje b. zgražanje]; dobroćudan, mio, umjeren, ugodan 2. {{001f}}koji sadrži malo… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
mȗž — m 1. {{001f}}〈N mn m‹ževi〉 oženjen čovjek u odnosu na suprugu; suprug 2. {{001f}}arh. čestit i viđen čovjek, onaj koji je ugledan u svojoj sredini 3. {{001f}}〈mn mȗži〉 reg. arh. jez. knjiž. pov. seljak ⃞ {{001f}}Bog na nebu ∼ na zemlji posl. žena … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
neùpūćeno — pril. na neupućen način [∼ raspravljati] … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
nèznalac — m 〈G ālca, N mn neználci〉 onaj koji ne zna ono što je potrebno znati kao stručnu ili praktičnu potrebu, koji nije upućen u takvo znanje, neupućen [on/ona je pravi ∼; ∼ u tome; ∼ u čemu], opr. znalac … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
blag — blȃg prid. <odr. ī, komp. blȁžī> DEFINICIJA 1. koji je dobre naravi [blag čovjek; blage naravi; blag pogled; blag izraz lica; blage ruke izdašan, darežljiv; blagi Bože, uzv. izražava a. čuđenje b. zgražanje]; dobroćudan, mio, ugodan,… … Hrvatski jezični portal
muž — mȗž m DEFINICIJA 1. <N mn mȕževi> oženjen čovjek u odnosu na suprugu; suprug 2. arh. čestit i viđen čovjek, onaj koji je ugledan u svojoj sredini 3. <N mn mȗži> reg. arh. jez. knjiž. pov. seljak FRAZEOLOGIJA Bog na nebu muž na zemlji… … Hrvatski jezični portal
neznalac — nèznalac m <G ālca, N mn neználci> DEFINICIJA onaj koji ne zna ono što je potrebno znati kao stručnu ili praktičnu potrebu, koji nije upućen u takvo znanje, neupućen [on/ona je pravi neznalac; neznalac u tome; neznalac u čemu], opr. znalac… … Hrvatski jezični portal
neupućenost — neùpūćenōst ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA stanje onoga koji nije upućen ETIMOLOGIJA vidi neupućen … Hrvatski jezični portal
