- nepogrèšiv
- nepogrèšiv prid. 〈odr. -ī〉 {{c=0}}koji ne može pogriješiti{{/c}}
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
nepogrèšiv
Look at other dictionaries:
nepogrešiv — nepogrèšiv prid. <odr. ī> DEFINICIJA koji ne može pogriješiti ETIMOLOGIJA vidi nepogrešan … Hrvatski jezični portal
bèzgrešan — bèzgreš|an (bèzgrješan) prid. 〈odr. šnī/bèzgrješnī〉 1. {{001f}}koji je bez grijeha; neporočan 2. {{001f}}koji je učinjen bez grijeha, koji je učinjen bez krivice; nevin [∼no začeće] 3. {{001f}}koji ne pravi pogreške; nepogrešiv … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
nepogrèšivōst — nepogrèšivō|st ž osobina onoga koji je nepogrešiv ili svojstvo onoga što je nepogrešivo [izračunavanje s potpunom ∼šću; ∼st pape] … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
oràkul — m 1. {{001f}}hram u kojem su se izricala proročanstva; proročište 2. {{001f}}meton. proročanstvo na osnovi znakova koje daju bogovi u određenim hramovima 3. {{001f}}općenito, zagonetka ili dvosmislena izreka 4. {{001f}}svećenik ili vrač koji u… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
bezgrešan — bèzgrešan (bèzgrješan) prid. <odr. šnī/bèzgrješnī> DEFINICIJA 1. koji je bez grijeha; neporočan 2. koji je učinjen bez grijeha, koji je učinjen bez krivice; nevin 3. koji ne pravi pogreške; nepogrešiv SINTAGMA bezgrešno začeće (Marije) teol … Hrvatski jezični portal
bezgrešnik — bèzgrešnīk (bèzgrješnīk) m <V īče, N mn īci> DEFINICIJA 1. onaj koji je bez grijeha 2. onaj koji ne pravi pogreške, koji je nepogrešiv ETIMOLOGIJA vidi bezgrešan … Hrvatski jezični portal
nepogrešivost — nepogrèšivōst ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA osobina onoga koji je nepogrešiv ili svojstvo onoga što je nepogrešivo [izračunavanje s potpunom nepogrešivošću; nepogrešivost pape] ETIMOLOGIJA vidi nepogrešan … Hrvatski jezični portal
orakul — oràkul m DEFINICIJA 1. hram u kojem su se izricala proročanstva; proročište 2. meton. proročanstvo na osnovi znakova koje daju bogovi u određenim hramovima 3. općenito, zagonetka ili dvosmislena izreka 4. svećenik ili vrač koji u ime Boga daje… … Hrvatski jezični portal
infalibilan — ȉnfalibīlan prid. <odr. lnī> DEFINICIJA koji ne može pogriješiti nepogrešiv; siguran, pouzdan ETIMOLOGIJA srlat. infallibilīs ≃ in 2 + lat. fallere: zavaravati … Hrvatski jezični portal
