- nepobjèdiv
- nepobjèdiv prid. 〈odr. -ī〉 {{c=0}}1. {{001f}}kojega se ne može pobijediti, koji je nesavladiv kao neprijatelj u ratu i sl. ili protivnik u igri 2. {{001f}}{{/c}}retor. {{c=0}}koji zna samo za pobjedu, slavan po svojim pobjedama {{/c}}[∼a vojska]{{c=0}}∆ {{001f}}{{/c}}Nepobjediva armada pov. {{c=0}}španjolska ratna mornarica koja 1588. neslavno propada pred engleskom obalom{{/c}}
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.