- neizbjèživ
- neizbjèživ prid. 〈odr. -ī〉 {{c=0}}koji se ne da izbjeći; neizbježan, {{/c}}opr. izbježiv
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
neizbježiv — neizbjèživ prid. <odr. ī>, opr. izbježiv DEFINICIJA ETIMOLOGIJA vidi neizbježan … Hrvatski jezični portal
nȅizbjēžan — prid. 〈odr. žnī〉 koji se ne može izbjeći, koji se mora dogoditi; neminovan, neizbježiv … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
ı̏mperatīvnī — prid. 1. {{001f}}koji sadrži imperativ, koji je neotklonjiv, neizbježiv [∼ zahtjev] 2. {{001f}}koji se nameće [∼ ton razgovora]; zapovjednički, zapovijedajući ∆ {{001f}}∼ mandat nalog biračkog tijela koje izabrana osoba (zastupnik) mora strogo… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
neizbježan — nȅizbjēžan prid. <odr. žnī> DEFINICIJA koji se ne može izbjeći, koji se mora dogoditi; neizbježiv, neminovan ETIMOLOGIJA ne + v. izbjeći … Hrvatski jezični portal
imperativni — ȉmperatīvnī prid. DEFINICIJA 1. koji sadrži imperativ, koji je neotklonjiv, neizbježiv [imperativni zahtjev] 2. koji se nameće [imperativni ton razgovora]; zapovijedajući, zapovjednički SINTAGMA imperativna norma pravn. norma čiju primjenu… … Hrvatski jezični portal