ı̏mperatīvnī

ı̏mperatīvnī prid. {{c=0}}1. {{001f}}koji sadrži imperativ, koji je neotklonjiv, neizbježiv {{/c}}[∼ zahtjev] {{c=0}}2. {{001f}}koji se nameće {{/c}}[∼ ton razgovora]{{c=0}};{{/c}} {{c=0}}zapovjednički, zapovijedajući

∆ {{001f}}{{/c}}∼ mandat {{c=0}}nalog biračkog tijela koje izabrana osoba (zastupnik) mora strogo poštivati{{/c}}