naváliti

naváliti (∅, što, se) svrš. 〈prez. nàvālīm (se), pril. pr. -īvši (se), prid. trp. nàvāljen〉 {{c=0}}1. {{001f}}{{/c}}(na koga) {{c=0}}a. {{001f}}snažno napasti, nasrnuti, udariti, nahrupiti, ustremiti se b. {{001f}}{{/c}}pren. {{c=0}}nagovarati koga, moliti, moljakati, salijetati itd. 2. {{001f}}{{/c}}(što na što) {{c=0}}a. {{001f}}staviti što relativno teško ili glomazno povrh ili preko čega; natovariti (u doslovnom i prenesenom smislu) {{/c}}[∼ na se ormar; ∼ na se brige] {{c=0}}b. {{001f}}{{/c}}pren. (što na koga) {{c=0}}pripisati nezasluženo nešto loše; podmetnuti (kome); oklevetati 3. {{001f}}{{/c}}(se) {{c=0}}nasloniti se svom težinom {{/c}}[∼ na vrata] {{c=0}}4. {{001f}}{{/c}}(∅) {{c=0}}naglo naići u masi, doći u velikom broju, stvoriti gužvu velikim zanimanjem za što {{/c}}[ljudi navalili na predstavu] {{c=0}}5. {{001f}}{{/c}}(s čime) {{c=0}}gnjaviti s nekom temom, dosađivati ili početi dosađivati s molbama, stalno nastojati na čemu sa željom da se nešto provede ili da se čemu udovolji {{/c}}[∼ s prijedlozima i idejama] {{c=0}}6. {{001f}}{{/c}}(na što) {{c=0}}baciti se svim silama na što {{/c}}[∼ na jelo] {{c=0}}7. {{001f}}{{/c}}〈+ infinitiv〉 razg. {{c=0}}(općenito glagol koji opisuje radnju uz koju stoji kao pretjeranu) {{/c}}[navalio misliti (najednom) navalio voljeti matematiku]