- naprćívati
- naprćívati (što, se) nesvrš. 〈prez. napr̀ćujēm (se), pril. sad. napr̀ćujūći (se), gl. im. -ānje〉 {{c=0}}1. {{001f}}a. {{001f}}{{/c}}(što){{c=0}},{{/c}} {{c=1}}v. {{ref}}prćiti{{/ref}} {{/c}}[∼ usne] {{c=0}}b. {{001f}}{{/c}}(što){{c=0}},{{/c}} {{c=1}}v. {{ref}}naprtiti{{/ref}} {{/c}}[∼ breme na leđa; ∼ sebi brige (na vrat, na leđa)]
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.