nadvikívati

nadvikívati (koga, se) nesvrš. 〈prez. nadvìkujēm (se), pril. sad. nadvìkujūći (se), gl. im. -ānje〉 {{c=0}}1. {{001f}}{{/c}}(koga){{c=0}},{{/c}} {{c=1}}v. {{ref}}nadvikati{{/ref}} {{/c}}{{c=0}}2. {{001f}}{{/c}}(se) {{c=0}}sve većom vikom s dviju ili više strana pokušati doći do riječi, htjeti da se čuju vlastite riječi {{/c}}[∼ se međusobno; ∼ se s gradskom bukom; ∼ se s gomilom (ljudi)]