- na
- na1 uzv. razg. {{c=0}}kad se nudi ili pruža (smatra se neuglađenim u građanskom ophođenju) {{/c}}[∼ ti kruha]{{c=0}}⃞ {{001f}}{{/c}}eto (ti) ∼ {{c=0}}završna sekvencija stvarnoga konteksta, dodatka na riječi sugovornika ili na svoje riječi, ukazuje na ishod ili posljedicu{{/c}}————————na2 prij. {{c=0}}1. {{001f}}(s A) označava mjesto na koje se što stavlja ili kamo što dospijeva {{/c}}[staviti knjigu ∼ stol] {{c=0}}2. {{001f}}(s L) označava mjesto (ob. površinu) gdje se što nalazi {{/c}}[knjiga je ∼ stolu] {{c=0}}3. {{001f}}{{/c}}pren. {{c=0}}označava pojmove na kojima se što zasniva ili se na njima vrši radnja a. {{001f}}označava razne odnose u ustaljenim izrazima s promjenjivim riječima b. {{001f}}između N i A iste imenice označava ponavljanje, dodavanje ili nizanje onoga što ona znači {{/c}}[riječ ∼ riječ; dan ∼ dan; para ∼ paru]{{c=0}}⃞ {{001f}}{{/c}}biti ∼ koga {{c=0}}sličiti komu, biti komu nalik; {{/c}}dati se ∼ što {{c=0}}posvetiti se čemu, početi se baviti čime; {{/c}}dva ∼ dva, tri ∼ pet {{c=0}}itd. izražavanje omjera u mjerama za dužinu i odnosa dužine i širine (u centimetrima, metrima i sl.){{/c}}
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.