mȃjstor

mȃjstor m 〈N mn -i〉 {{c=0}}1. {{001f}}onaj koji ima takvo zvanje i ispit stručnosti u obrtu; najviša razina stručne osposobljenosti u obrtničkoj djelatnosti 2. {{001f}}onaj koji se osobito ističe u nekoj umjetnosti, znanju ili vještini {{/c}}[∼ kista; ∼ pera] {{c=0}}3. {{001f}}{{/c}}šah {{c=0}}najviša titula koju dodjeljuje nacionalni šahovski savez {{/c}}[šahovski ∼] {{c=0}}4. {{001f}}{{/c}}pren. {{c=0}}onaj koji se snalazi, koji je svemu dorastao, koji će sve znati okrenuti u svoju korist {{/c}}[∼ je to; veliki je to ∼]{{c=0}};{{/c}} {{c=0}}maher 5. {{001f}}riječ za obraćanje majstoru i obrtniku, {{/c}}{{c=1}}usp. {{ref}}meštar{{/ref}}

{{/c}}{{c=0}}∆ {{001f}}{{/c}}∼ s mora {{c=0}}1. {{001f}}{{/c}}sport {{c=0}}stalne riječi priznanja vrijednosti i nadimak nogometnog kluba »Hajduk« iz Splita 2. {{001f}}{{/c}}pren. iron. {{c=0}}onaj koji se dobro snalazi i taktizira (ob. u politici prema pripisanim osobinama i predrasudama o Dalmatincima i Dubrovčanima), onaj koji se ne gubi ni u kojoj situaciji, vješt diplomat

{{/c}}✧ {{001f}}njem. ← lat.