- mı̏tnica
- mı̏tnica ž pov. {{c=0}}mjesto gdje se na ulazu u grad naplaćuju pristojbe ili trošarine {{/c}}[gradska ∼, pleon.]
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
mı̏tnica
Look at other dictionaries:
Sȁtnica — ž naselje (u blizini Valpova) ∆ {{001f}}∼ Đakovačka naselje (u blizini Đakova) … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
bı̏tnica — ž vojn. topnička jedinica u domobranstvu i u vojsci Republike Hrvatske, odgovara satniji u drugim rodovima vojske; baterija [haubička ∼; obalna ∼; protuzračna ∼] … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
sȁtnica — ž 1. {{001f}}raspored rada po satovima [školska ∼] 2. {{001f}}plaća po satu rada [∼ mi je mala, ali radim dugo, pa zaradim dosta] … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
vrȁtnica — ž 1. {{001f}}a. {{001f}}〈mn〉 okvir u koji su postavljena vrata b. {{001f}}greda okvira vrata (u nogometu i sl.); stativa 2. {{001f}}anat. ulazni ili izlazni otvor organa … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
žı̏tnica — ž 1. {{001f}}spremište za žito na gospodarstvu; ambar, spremnica 2. {{001f}}kraj koji je glavni izvor hrane jedne zemlje … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
pȁtnīk — m (pȁtnica ž) 〈V īče, N mn īci〉 onaj koji pati, koji trpi velike patnje; paćenik, patilac … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
rȁtnīk — m (rȁtnica ž) 〈V īče, N mn īci〉 onaj koji vodi rat; borac … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
sȁtnīk — m (sȁtnica ž) 〈V īče, N mn īci〉 1. {{001f}}pov. a. {{001f}}zapovjednik satnije b. {{001f}}od 11. st. općinski činovnik, vjerojatno zadužen za održavanje reda i mira na manjim prostorima i nad manjim brojem ljudi (otprilike stotinu) 2.… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
smȑtnīk — m (smȑtnica ž) 〈V īče, N mn īci〉 onaj koji je smrtan, opr. besmrtnik ⃞ {{001f}}običan ∼ običan, prosječan čovjek; onaj koji vodi život koji se sastoji od potreba i briga svakoga skromnog čovjeka [živjeti životom običnog ∼a] … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
sprȅtnīk — m (sprȅtnica ž) 〈V īče, N mn īci〉 onaj koji je spretan, organiziran … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
