mı̏sa

mı̏s|a ž 〈G mn mîsā〉 {{c=0}}1. {{001f}}{{/c}}kršć. {{c=0}}središnji i najvažniji čin bogoslužja {{/c}}[mala ∼a; velika ∼a; služiti ∼u] {{c=0}}2. {{001f}}{{/c}}glazb. {{c=0}}a. {{001f}}ordinarij mise, odnosno naziv za one dijelove mise koji se pjevaju b. {{001f}}od 1400, muzička forma, vrlo često komponirana i izvođena

∆ {{001f}}{{/c}}crna ∼a, {{c=1}}v. {{ref}}zadušnica{{/ref}}{{/c}}{{c=0}}; {{/c}}mlada ∼a {{c=0}}prva misa novog svećenika (mladomisnika) poslije njegovog ređenja; {{/c}}tiha ∼a {{c=0}}1. {{001f}}{{/c}}crkv. {{c=0}}misa bez pjevanja 2. {{001f}}{{/c}}razg. {{c=0}}(ob. u ležernijoj komunikaciji ili u šali) stanje u kući kad muž ženi ili žena mužu daje na znanje svoje nezadovoljstvo i stalno šuti; {{/c}}zlatna ∼a crkv. {{c=0}}misa o pedesetogodišnjici zaređenja svećeništva

⃞ {{001f}}{{/c}}kasno je popodne ići na ∼u posl. {{c=0}}poslove valja obavljati na vrijeme, nije dobro kasniti s odlukama i obavezama, najbolje se radi kad se radi na vrijeme

{{/c}}✧ {{001f}}lat.