magnetski — màgnētskī prid. DEFINICIJA koji se odnosi na magnet SINTAGMA magnetska glava dio uređaja za magnetsko zapisivanje; pretvara električne signale u magnetski zapis i obrnuto; briše podatke s magnetne vrpce; magnetska indukcija, v. indukcija ;… … Hrvatski jezični portal
magnetski — màgnētski pril. DEFINICIJA kao magnet, na način magneta FRAZEOLOGIJA magnetski privući (privlačiti) (koga, što) biti vrlo privlačan, djelovati primamljivo (o osobama, idejama, umjetničkim djelima itd.) ETIMOLOGIJA vidi magnet … Hrvatski jezični portal
màgnētski — pril. kao magnet, na način magneta … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
magnétski — a o prid. (ẹ̑) redko magneten: magnetske lastnosti / magnetska energija … Slovar slovenskega knjižnega jezika
moment — mòment (mòmenat, momȅnt) m <G mn nātā> DEFINICIJA 1. a. kratak interval; čas, tren, trenutak b. poseban trenutak u vremenu, naročito u sadašnjosti [u ovom momentu važno je biti priseban] 2. a. izdvojeni dio čega što se zbiva, događaja ili… … Hrvatski jezični portal
paramagnetski — paramàgnētskī prid. DEFINICIJA ob. u: SINTAGMA paramagnetske materije fiz. tvari koje imaju (malenu) pozitivnu magnetsku susceptibilnost, imaju orbitalni ili spinski magnetski moment koji se pod utjecajem vanjskog magnetskog polja usmjerava u… … Hrvatski jezični portal
kȍmpās — m 〈G mn kȍmpāsā〉 sprava koja pokazuje i kojom se određuje strana svijeta – omogućuje orijentacija; busola [magnetski ∼; brodski ∼] ⃞ {{001f}}izgubiti ∼, {{c=1}}v. {{ref}}busola ∆{{/ref}} ✧ {{001f}}tal., njem … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
pôl — pôl1 pril., {{c=1}}v. {{ref}}pȍla{{/ref}}, {{ref}}pô{{/ref}} pôl2 m 〈N mn pólovi, G pólōvā〉 1. {{001f}}geogr. krajnja točka zamišljene rotacijske osi nebeskih tijela [Sjeverni ∼; Južni ∼] 2. {{001f}}fiz. pozitivno ili negativno nabijen izvor… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
àzimut — m astron. vodoravna kutna udaljenost od utvrđenog smjera do pozicije objekta na nebu, ob. se mjeri u smjeru kazaljke na satu [magnetski ∼; kompasni ∼] ✧ {{001f}}srlat. ← arap … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
èkvātor — m geogr. zamišljena kružnica na kojoj su sve točke na jednakoj udaljenosti od obaju polova Zemlje, Zemlju dijeli na S i J polutku; polutnik [zemaljski ∼] ∆ {{001f}}galaktički ∼ velika kružnica na nebeskoj sferi određena Mliječnom stazom;… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika