mirìsati

mirìsati (∅, što, se) nesvrš. 〈prez. mìrišēm (se), pril. sad. mìrišūćī (se), imp. mirìši (se), gl. im. -ānje〉 {{c=0}}1. {{001f}}{{/c}}(∅) {{c=0}}širiti oko sebe miris 2. {{001f}}{{/c}}(što) {{c=0}}osjetilom njuha reagirati na nadražaj mirisa 3. {{001f}}{{/c}}(na, po) {{c=0}}a. {{001f}}odisati nekim mirisom {{/c}}[miriše po mošusu]{{c=0}};{{/c}} {{c=0}}vonjati b. {{001f}}{{/c}}pren. razg. {{c=0}}podsjećati na što, odavati neku sličnost s čim {{/c}}[to mi miriše na prevaru] {{c=0}}4. {{001f}}{{/c}}pren. razg. {{c=0}}imati sklonosti prema čemu; željeti, mariti 5. {{001f}}{{/c}}(se) {{c=0}}stavljati miris, parfem

⃞ {{001f}}{{/c}}∼ barut {{c=0}}sudjelovati u ratu; {{/c}}∼ na mlijeko {{c=0}}biti previše mlad za što, biti još dijete; {{/c}}ni(ti) smrdi ni(ti) miriše pejor. {{c=0}}ni tamo ni amo; neodređen (o osobi); {{/c}}to mu je zamirisalo, to mu miriše pren. {{c=0}}privlači ga, nalazi čara u tome {{/c}}[mirišu mu pustolovine]