marifètluk

marifètluk m 〈V -uče, N mn -uci〉 reg. ekspr. {{c=0}}1. {{001f}}dobro snalaženje u nevolji ili prema potrebi; vještina, majstorija, dovitljivost {{/c}}[izvoditi/praviti ∼e] {{c=0}}2. {{001f}}izvlačenje od obveza, izbjegavanje izravnog izjašnjavanja ili preuzimanja odgovornosti; izmotavanje, smicalica{{/c}}