- manirìstičkī
- manirìstičkī prid. {{c=0}}koji se odnosi na manirizam, koji ima svojstva manirizma{{/c}}
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
manirìstičkī
Look at other dictionaries:
manirìstički — pril. kao manirist, na način manirista … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
maniristički — manirìstičkī prid. DEFINICIJA koji se odnosi na manirizam, koji ima svojstva manirizma ETIMOLOGIJA vidi manira … Hrvatski jezični portal
maniristički — manirìstički pril. DEFINICIJA kao manirist, na način manirista ETIMOLOGIJA vidi manira … Hrvatski jezični portal
Serlio — (izg. sérlio), Sebastiano (1475 1554) DEFINICIJA talijanski kasnorenesansni i maniristički graditelj i teoretičar arhitekture; dvorski graditelj u Fontainebleauu; teoretski spisi u sedam svezaka u kojima je cijelu Europu upoznao s Vitruvijevim… … Hrvatski jezični portal
Tintoretto — (izg. tintorȅto) (1518 1594) DEFINICIJA talijanski maniristički slikar; izravni preteča baroka; monumentalne freske biblijskih motiva s težnjom prema dramatičnosti u sadržaju i kompoziciji te dominaciji tame na slici; brojni portreti… … Hrvatski jezični portal
Giulio Romano — (izg. đúlio romȃno) (1492/99 1546) DEFINICIJA talijanski kasnorenesansni, maniristički slikar i arhitekt, Rafaelov učenik i suradnik … Hrvatski jezični portal
Greco — (izg. grèko), El (1541 1614) DEFINICIJA jedan od najvećih španjolskih slikara, prepoznat tek u 20. st.; visoko individualni dramatični i ekspresivni maniristički stil, religiozne teme i portreti, karakteristične izdužene glave i figure s… … Hrvatski jezični portal
