- lútnja
- lútnja ž 〈G mn lútnjā/-ī〉 glazb. pov. {{c=0}}starinski žičani instrument kruškolika tijela, zvuk proizvodi trzanjem žica; lauta, leut{{/c}}
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
lútnja
Look at other dictionaries:
lutnja — lútnja ž <G mn ā/ ī> DEFINICIJA glazb. pov. starinski žičani instrument kruškolika tijela, zvuk proizvodi trzanjem žica; lauta, leut ETIMOLOGIJA v. leut … Hrvatski jezični portal
lútnja — e ž (ū) muz., nekdaj glasbilo hruškaste oblike s strunami in nazaj ukrivljenim koncem vratu: brenkati, igrati na lutnjo; lutnja in harfa … Slovar slovenskega knjižnega jezika
hȃrfa — ž 〈G mn ā/ ī〉 glazb. instrument, sastoji se od trokutasta okvira unutar kojeg je napet niz žica nejednake duljine ∆ {{001f}}∼ lutnja glazb. pov. instrument konstruiran 1810, kombinacija gitare i harfe ✧ {{001f}}njem … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
lèut — lèut1 m glazb., {{c=1}}v. {{ref}}lutnja{{/ref}} ✧ {{001f}}tal. lèut2 m pom. ribarski brodić na vesla s jednim jarbolom ✧ {{001f}}tal. ← arap … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
tȑzalačkī — tȑzalačk|ī prid. koji se odnosi na trzalice ∆ {{001f}}∼a glazbala skupina žičanih glazbala na kojima se ton dobiva trzanjem žice prstima ili trzalicom (harfa, lutnja, gitara i srodna glazbala) … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
tabulatura — tabulatúra ž DEFINICIJA 1. pov. glazb. sustav notacije za glazbala koja mogu proizvesti više tonova istodobno (npr. lutnja, orgulje i sl.); bazira se na prstometu i sastoji od različitih grafičkih znakova brojevi, slova i dr. (upotreba od 16. do… … Hrvatski jezični portal
lutnjist — lùtnjist m DEFINICIJA onaj koji svira na lutnji ETIMOLOGIJA vidi lutnja … Hrvatski jezični portal
leut — lèut1 m DEFINICIJA glazb., v. lutnja ONOMASTIKA pr. (prema zanimanju svirača): Lèutar (Županja), Leutárević (I Slavonija) ETIMOLOGIJA tal. leuto … Hrvatski jezični portal
mandola — màndola (màndora) ž DEFINICIJA glazb. pov. žičani instrument, varijanta lutnje sa 4 5 pari žica, u Europi od 13. do 19. st. ETIMOLOGIJA tal. ← lat. pandura: lutnja sa 3 žice ← grč. pandoȗra … Hrvatski jezični portal
barbiton — bàrbitōn m <G barbitóna> DEFINICIJA pov. glazb. 1. starogrčki glazbeni instrument s mnogo žica, nalik na liru 2. basova lutnja i teorba (u 18. st.) ETIMOLOGIJA grč. bárbiton … Hrvatski jezični portal
