- luftírati
- luftírati nesvrš. 〈prez. lùftīrām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉 reg. {{c=0}}1. {{001f}}{{/c}}(što) {{c=0}}puštati svjež zrak u prostoriju; zračiti, prozračivati, luftati 2. {{001f}}{{/c}}(∅) žarg. pejor. {{c=0}}ništa ne željeti raditi; besposličariti, dangubiti{{/c}}✧ {{001f}}njem.
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.