- lojálnōst
- lojálnōst ž 〈G -osti, I -osti/-ošću〉 {{c=0}}osobina onoga koji je lojalan{{/c}}
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
lojalnost — lojálnōst ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA osobina onoga koji je lojalan ETIMOLOGIJA vidi lojalan … Hrvatski jezični portal
lojálnost — i ž (ȃ) 1. (zgolj) izpolnjevanje državljanskih obveznosti, zakonov zaradi dolžnosti: dokazoval je svojo lojalnost; zanesti se na lojalnost državljanov; lojalnost do države / narodna manjšina se je z vso lojalnostjo vključila v življenje države 2 … Slovar slovenskega knjižnega jezika
Austrijàner — m (Austrijànerica, Austrijànerka ž) žarg. onaj koji kao građanin, činovnik ili društveno odgovorna osoba ima bitna obilježja ljudi Habsburške Monarhije (točnost, osjećaj zakonitosti, lojalnost vlastima) … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
mȕškī — mȕškī1 m mn muškarci [živjeti s ∼ma; živjeti bez ∼h] mȕšk|ī2 prid. 〈G mùškōga〉 1. {{001f}}koji se odnosi na muškarce 2. {{001f}}koji je dostojan muža, pravog muškarca [∼a ljepota; ∼o društvo] ∆ {{001f}}∼a ruka muškarac koji u kući obavlja… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
muški — mȕškī2 prid. <G mùškōga> DEFINICIJA 1. dostojan muža, pravog muškarca 2. koji se odnosi na muškarce [muška ljepota; muško društvo]; muškarački 3. žarg. dio sprave ili mehanizma koji se stavlja, utiče u drugi dio, opr. ženski SINTAGMA muška… … Hrvatski jezični portal
devocija — devócija ž DEFINICIJA 1. jaka privrženost ili lojalnost 2. rel. a. religiozna gorljivost; pobožnost, poniznost, štovanje (Boga, svetaca i sl.) b. (ob. mn) rel. iskaz pobožnosti, osobito molitva koja se obavlja u samoći ETIMOLOGIJA lat. devotio ≃… … Hrvatski jezični portal