ljúbav

ljúbav ž 〈G -i, I -i/-lju〉 {{c=0}}1. {{001f}}snažan osjećaj naklonosti, strastvene privrženosti, duhovna i/ili spolna privlačnost jednog bića prema drugome {{/c}}[∼ na prvi pogled; nesretna ∼] {{c=0}}2. {{001f}}{{/c}}meton. {{c=0}}ljubljena osoba 3. {{001f}}jaki osjećaj privrženosti što ga jedni za druge osjećaju članovi iste obitelji ili iste zajednice {{/c}}[majčinska ∼] {{c=0}}4. {{001f}}jaka sklonost prema čemu {{/c}}[∼ prema poslu; ∼ prema domovini; radim iz ∼i; vene od ∼i] {{c=0}}5. {{001f}}a. {{001f}}{{/c}}rel. {{c=0}}osjećaj bliskosti i pripadnosti Bogu; svaka sklonost prema dobru b. {{001f}}{{/c}}kat. {{c=0}}jedna od teoloških vrlina (uz vjeru i ufanje)

∆ {{001f}}{{/c}}platonska ∼ {{c=0}}duhovna, neerotska, netjelesna ljubav

⃞ {{001f}}{{/c}}čist račun duga ∼ {{c=0}}uz sređene međusobne račune dobri odnosi neće biti ugroženi; {{/c}}izjaviti ∼ {{c=0}}izravnim riječima otkriti svoje osjećaje prema drugoj osobi (usp. 1); {{/c}}ona je bila njegova velika ∼ {{c=0}}on ju je jako volio; {{/c}}voditi (s kim) ∼ {{c=0}}imati spolne odnose; {{/c}}za ∼ (učini) {{c=0}}iz obzira, na moju molbu, mene radi; {{/c}}za ∼ Božju (učini to) meni (njemu itd.) {{c=0}}u razgovoru izriče želju da sugovornik shvati ono što mu se govori ili da shvati da govori krivo{{/c}}