- lȁbuđī
- lȁbuđī prid. {{c=0}}koji pripada, koji je svojstven labudovima ili labudu kao vrsti, svim labudovima {{/c}}[∼ vrat]{{c=0}}∆ {{001f}}{{/c}}∼ pjev {{c=0}}posljednji pokušaj, proplamsaj prije konačna smirenja (mladost, stvaralački pothvat), prema legendi da labud prije smrti lijepo pjeva{{/c}}
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.