kȗt

kȗt m 〈G kúta, N mn kútovi〉 {{c=0}}1. {{001f}}{{/c}}mat. {{c=0}}dio ravnine omeđen dvjema zrakama (krakovi kuta) sa zajedničkom početnom točkom (vrh kuta) {{/c}}[šiljasti ∼; tupi ∼]{{c=0}};{{/c}} {{c=0}}ako je istaknut poredak zraka, kut je orijentiran; ovisno o orijentaciji, razlikuju se nul-kut i puni kut (360^o, 2{{tag1=0}}p{{/tag1}} radijana) 2. {{001f}}{{/c}}pren. {{c=0}}dio površine, prostora; zatureno, krajnje, sporedno mjesto 3. {{001f}}mjera okretanja oko čvrste osi; mjeri se stupnjevima ili radijanima 4. {{001f}}sjecište dviju ploha i prostor koji zatvaraju plohe, gledano unutar dotičnog zatvorenog prostora

∆ {{001f}}{{/c}}bablji ∼ {{c=0}}u nekim krajevima, dio obzora odakle, ob. dolazi nevrijeme; {{/c}}ispruženi ∼ mat. {{c=0}}kut kod kojega su krakovi različite zrake na istom pravcu, oni određuju mjere 180^o odnosno {{tag1=0}}p{{/tag1}} radijana; {{/c}}mrtvi ∼ {{c=0}}u vidokrugu vozača ili strijelca, prostor koji nije pregledan; {{/c}}pravi ∼ mat. {{c=0}}polovica ispruženog kuta (mjere 90^o, odnosno {{tag1=0}}p{{/tag1}}/2 radijana)

⃞ {{001f}}{{/c}}pritjerati (stjerati) u ∼ {{c=0}}onemogućiti kome da se izvlači ili obmanjuje; {{/c}}(biti) u ∼u {{c=0}}biti zanemaren od drugih, zadnji, odbačen; {{/c}}u ∼u nikome na putu {{c=0}}biti vrlo skroman i nenametljiv{{/c}}