- kŕzno
- kŕzno sr 〈G -a〉 {{c=0}}1. {{001f}}koža nekih životinja pokrivena dlakom {{/c}}[medvjeđe ∼] {{c=0}}2. {{001f}}odjeća od takve kože {{/c}}[pravo ∼]
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
kŕzno
Look at other dictionaries:
krzno — kŕzno sr <G a> DEFINICIJA 1. koža nekih životinja pokrivena dlakom [medvjeđe krzno] 2. odjeća od takve kože [pravo krzno] ONOMASTIKA pr. (prema zanimanju): Kr̀znār (1090, Međimurje, Zagorje, Prigorje, Banovina), Krznárević (110, Glina,… … Hrvatski jezični portal
kŕzno — a s (ŕ) živalska koža, strojena z dlako vred: kupovati, prodajati krzno; plašč obrobiti, podložiti s krznom / astrahansko, bobrovo, kunje, ovčje krzno / imitacija krzna / plašč s krznom s krznenim ovratnikom / ekspr. oblači se v dragoceno krzno ♦ … Slovar slovenskega knjižnega jezika
činčíla — e in a m (ȋ) 1. zool. južnoameriški glodavec, ki daje dragoceno krzno sive barve, Chinchilla laniger: dlaka činčile 2. kunec z mehko, svetlo sivo dlako: od kunčjih pasem je močno razširjen činčila 3. krzno teh živali: ovratnik iz činčile; neskl … Slovar slovenskega knjižnega jezika
sóbolj — in sobólj a m (ọ̄; ọ̑) kuna, ki živi zlasti v Sibiriji in daje dragoceno krzno: loviti sobolje; krzno sobolja / sibirski sobolj // pog. sobolje krzno, soboljevina: ovratnik iz sobolja … Slovar slovenskega knjižnega jezika
dàbrovina — ž 1. {{001f}}krzno od dabra; dabrovo krzno 2. {{001f}}knjiž., {{c=1}}v. {{ref}}dabrovica{{/ref}} … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
bagana — bagàna1 ž <G mn bagánā> DEFINICIJA reg. 1. koža/krzno mrtvorođenog ili sasvim mladog crnog janjeta; astrahansko krzno 2. žarg. nedonošče ETIMOLOGIJA tur. baǧan … Hrvatski jezični portal
krznaš — kr̀znāš m <G krznáša> DEFINICIJA životinja od čije se kože dobiva krzno (medvjed, vidra, lisica) ETIMOLOGIJA vidi krzno … Hrvatski jezični portal
dabrovina — dàbrovina ž DEFINICIJA 1. krzno od dabra; dabrovo krzno 2. knjiž., v. dabrovica ETIMOLOGIJA vidi dabar … Hrvatski jezični portal
karakúl — neskl. pril. (ȗ) v zvezah: agr. karakul ovca ovca z rahlo kodrasto, navadno črno dlako, po izvoru iz osrednje Azije; usnj. karakul krzno dragoceno krzno karakul ovce … Slovar slovenskega knjižnega jezika
lisíca — e ž (í) 1. psu podobna zver rdečkasto rjave barve s košatim repom: lisica bevska, laja; lisica je požrla, vzela kokoš; nastaviti lisici past; lov na lisico; biti zvit kot lisica / ekspr. lisica zvitorepka ∙ ekspr. kraj, kjer ti lisica lahko noč… … Slovar slovenskega knjižnega jezika
