Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
kundačiti — kùndačiti (koga) nesvrš. <prez. īm, pril. sad. čēći, gl. im. čēnje> DEFINICIJA žarg. podvrgavati fizičkom nasilju tako da se udara kundakom puške, tući kundakom puške (ob. pov. o žandarmeriji naoružanoj puškama) ETIMOLOGIJA vidi kundak … Hrvatski jezični portal
kundačenje — kùndačēnje sr DEFINICIJA 1. <gl. im.>, v. kundačiti 2. premlaćivanje, nasilno ponašanje u odnosu među ljudima i sl. ETIMOLOGIJA vidi kundak … Hrvatski jezični portal
iskundačiti — iskùndačiti (koga) svrš. <prez. īm, pril. pr. īvši, prid. trp. iskùndačen> DEFINICIJA istući kundakom puške; premlatiti, izmlatiti kundakom ETIMOLOGIJA is + v. kundak, kundačiti … Hrvatski jezični portal
