- kònačiti
- kònačiti (∅) dv. 〈prez. kònačīm, pril. sad. -čēći, pril. pr. -īvši, gl. im. -čēnje〉 {{c=0}}provesti/provoditi noć; noćiti, prenoćiti/prenoćivati{{/c}}
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
konačiti — kònačiti (Ø) dv. <prez. kònačīm, pril. sad. čēći, pril. pr. īvši, gl. im. čēnje> DEFINICIJA provesti/provoditi noć; noćiti, prenoćiti/prenoćivati ETIMOLOGIJA vidi konak … Hrvatski jezični portal
kònačīšte — sr 1. {{001f}}jednostavan ugostiteljski objekt u kojem se može prenoćiti (konačiti) 2. {{001f}}pov. gostionica koja može pružiti konak, hranu i smještaj zaprege … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
konačište — kònačīšte sr DEFINICIJA 1. jednostavan ugostiteljski objekt u kojem se može prenoćiti (konačiti) 2. pov. gostionica koja može pružiti konak, hranu i smještaj zaprege ETIMOLOGIJA vidi konak … Hrvatski jezični portal
ukonačiti — ukònačiti svrš. <prez. īm, pril. pr. īvši, prid. trp. ukònačen> DEFINICIJA reg. primiti koga na prenoćište, dati konak ETIMOLOGIJA u + v. konak, konačiti … Hrvatski jezični portal