- kòmpletno
- kòmpletno pril. {{c=0}}na kompletan način; cjelovito, potpuno{{/c}}
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
kompletno — kòmpletno pril. DEFINICIJA na kompletan način; cjelovito, potpuno ETIMOLOGIJA vidi komplet … Hrvatski jezični portal
cjelòkupno — pril. u cjelini, u totalu, kompletno … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
kompletírati — (što) dv. 〈prez. komplètīrām, pril. sad. ajūći, pril. pr. āvši, prid. trp. komplètīrān, gl. im. ānje〉 (u)činiti da što bude kompletno upotpuniti/upotpunjavati, dopuniti/dopunjavati … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
kòmpletnōst — ž osobina onoga koji je kompletan, svojstvo onoga što je kompletno; potpunost, cjelovitost … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
kompletirati — kompletírati (što) dv. <prez. komplètīrām, pril. sad. ajūći, pril. pr. āvši, prid. trp. komplètīrān, gl. im. ānje> DEFINICIJA (u)činiti da što bude kompletno upotpuniti/upotpunjavati, dopuniti/dopunjavati ETIMOLOGIJA vidi komplet … Hrvatski jezični portal
kompletnost — kòmpletnōst ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA osobina onoga koji je kompletan, svojstvo onoga što je kompletno; cjelovitost, potpunost ETIMOLOGIJA vidi komplet … Hrvatski jezični portal
cjelokupno — cjelòkupno pril. DEFINICIJA u cjelini, u totalu, kompletno ETIMOLOGIJA vidi cjelokupan … Hrvatski jezični portal