- kvȁčiti
- kvȁčiti (što, se) nesvrš. 〈prez. -īm (se), pril. sad. -čēći (se), gl. im. -čēnje〉 {{c=0}}1. {{001f}}{{/c}}(što) {{c=0}}hvatati tako da se zakvači, da se drži zajedno pomoću kuke 2. {{001f}}{{/c}}(koga, što) pren. {{c=0}}zahvaćati, obuhvaćati {{/c}}[i njega zakon kvači] {{c=0}}3. {{001f}}{{/c}}(se) razg. {{c=0}}svađati se {{/c}}[dobro su se zakvačili]{{c=0}}⃞ {{001f}}{{/c}}tko (je) jači taj kvači {{c=0}}onaj koji je moćan ili ima vlast odlučuje{{/c}}
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.