kȕrac

kȕr|ac m 〈G kȗrca, V kȗrče, N mn kȗrci〉 vulg. {{c=0}}1. {{001f}}muški spolni organ; penis, spolovilo; riječ kao poštapalica u rečenici često popunja stanku koja se pravopisno izražava crtom (povlakom) ili zarezom postavljenim po intonaciji, u tekstovima obično kraćena k...; frazeološki izrazi imaju, ob. podrugljivo i deprecijativno značenje; kad se ne spominje zamjenica moj deklinira se kao neživo (akuzativ = nominativ {{/c}}[moj]){{c=0}} i kao živo (akuzativ = genitiv {{/c}}[moga/mog]{{c=0}}), {{/c}}{{c=1}}usp. {{ref}}stvar{{/ref}} {{/c}}{{c=0}}2. {{001f}}u dijalogu, ob. u smislu snažnog a. {{001f}}protivljenja {{/c}}[∼ac moj, ∼ac ti dam ne dam, ne može, nipošto i sl.] {{c=0}}b. {{001f}}negacije {{/c}}[∼ac ti misliš ništa ne misliš{{c=0}};{{/c}} ∼ac ti imaš pameti nemaš pameti]

{{c=0}}⃞ {{001f}}{{/c}}tuđim ∼cem gloginje mlatiti {{c=0}}prebaciti na drugoga kakvu neugodnu dužnost, tražiti žrtvu od drugoga koju sami izbjegavamo{{/c}}