- kumòvati
- kumòvati nesvrš. 〈prez. kùmujēm, pril. sad. kùmujūći, gl. im. -ānje〉 {{c=0}}1. {{001f}}{{/c}}(komu, čemu) {{c=0}}biti kum {{/c}}[∼ porinuću broda] {{c=0}}2. {{001f}}{{/c}}(čemu) pejor. {{c=0}}sudjelovati u čemu lošem, pridonijeti da što krene po zlu, nagore {{/c}}[∼ prevari]
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.