kȑpica

kȑpic|a ž {{c=0}}1. {{001f}}{{/c}}dem. {{c=0}}i {{/c}}hip. {{c=0}}od krpa 2. {{001f}}komadić papira, platna i sl. naknadno nalijepljen ili dodan čemu cjelovitom 3. {{001f}}{{/c}}〈mn〉 {{c=0}}tjestenina u obliku kvadratića 4. {{001f}}{{/c}}žarg. {{c=0}}a. {{001f}}(u šali) odjeća b. {{001f}}{{/c}}〈jd i mn〉 {{c=0}}komad odjeće u zn. ono što se za odijevanje kupuje iz zadovoljstva, ono što se nosi kao moda i za užitak, prohtjev u oblačenju

⃞ {{001f}}{{/c}}dodavati (stavljati) ∼e {{c=0}}nakon završenih riječi sugovornika dodavati još nešto nepotrebno, htjeti imati posljednju riječ; njegova (njezina) mora biti zadnja; {{/c}}prišiti (komu) ∼u {{c=0}}ogovaranjem učiniti da se o komu priča neka neistinita pojedinost; {{/c}}skupiti ∼e (uzeti svoje ∼e, vrati mi moje ∼e i sl.) {{c=0}}(o kakvom prekidu prijateljstva ili suradnje kad se jedna ili više strana pokažu sitničavi i neozbiljni kao djeca – predodžba dječje igre s krpicama i lutkama){{/c}}