krîv

krîv prid. 〈odr. -ī, komp. krı̏vljī〉 {{c=0}}1. {{001f}}koji je uvinut {{/c}}[∼i štap]{{c=0}};{{/c}} {{c=0}}zakrivljen, savijen, svinut, {{/c}}opr. ravan, prav {{c=0}}2. {{001f}}koji ne odgovara čemu {{/c}}[∼i korak]{{c=0}};{{/c}} {{c=0}}pogrešan, {{/c}}opr. ispravan, točan {{c=0}}3. {{001f}}koji je počinio nešto zabranjeno, nedopušteno ili kažnjivo {{/c}}[on nije ∼; proglašen je ∼im], opr. nevin, prav

{{c=0}}⃞ {{001f}}{{/c}}biti u ∼u {{c=0}}nemati pravo, pogrešno zaključivati, misliti onako kako nije; {{/c}}gledati ∼im okom (koga, na koga, što, na što) {{c=0}}gledati s nepovjerenjem, sa sumnjom; {{/c}}ispravljati ∼u Drinu, {{c=1}}v. {{ref}}Drina ⃞{{/ref}}{{/c}}{{c=0}}; {{/c}}∼ što je živ {{c=0}}uvijek strada, pati nedužan, progone ga, nepravedni su prema njemu; {{/c}}(odvesti) na ∼i put {{c=0}}zavesti koga; {{/c}}(poslati) na ∼u adresu {{c=0}}uputiti pogrešnoj osobi (kakav prijekor i sl.); {{/c}}ni ∼ ni dužan {{c=0}}nedužan{{/c}}